среда, 25. фебруар 2015.

Smrt u Veneciji, Death in Venice (ili Smrt Venecije, or Death of the Venice)


Pismo prijatelju sam vratio u radnu verziju.
Jednostavno previše je "aktuelna" a kao kontekst veće priče vuče u kontekstu neke aktuelnosti koje (doduše) imaju šire značenje ali nedovoljno. Neka uopštavanja takođe imaju svoj kontekst koji se iz pisma ne vidi (može se i pogrešno shvatiti ali ni to nije toliko bitno koliko u estetskom značenju).
Kako god, ironično postavljen naslov "odgovori ..." zapravo trebaju biti samo (i isljučivo) viđenje na koje će svako (ona manjina) koja pročita tekst dati sebi odgovor a možda i neki opšti.
Naravno, "odgovor" nije klasična zbirka kratkih priča ili fragmenata mogućih romana ili novela (donekle i to) već nekim (manjim) delom i "angažovana književnost" (od čega niti beži niti izbegava da se bavi aktuelnim temama).
Kako god, ne uklapa se (samo po sebi, pismo) u koncept.
Davno izmaštani roman (novela), koji je tokom vremena delom prohujao kroz stvarnost, je imao ideju da upotrebi Bor kao grad u simboličnom značenju (obično pripisivano Veneciji, koja lagano ali neumitno tone u more, ali izumire na mnogo načina efikasnije od tog prirodnog procesa) koji je kao na ubrzanom snimku pokazuje tok industrijske (tehnološke) civilizacije.
I zaista, skoro (Uskršnja Ostrva?) da nema boljeg prototipa za to od rudarskih gradova koji su prevazišli "Kasabu" ali nikako da se otrgnu od "rudarenja" kao jedine značajne (na žalost) delatnosti i osnove rasta i pada (posle velikog pika i minimuma, sada u oscilatornoj fazi).
Tu neke postavke pisma postaju (i ostaju) samo kulise i možda osnovne boje spektra duge čime se gurbo predstavlja stotine nijansi sivih (zapravo). Od "kategorija" kasti do drugih (neispirčanih) stvari.
Takođe, mogu se izvući efemerni zaključci što nije bilo u ideji (čak ni pisma a još manje teksta o tome). Nije da se ne pomene "eksperiment" koji nije stvorila sila "odozgo" (ili bilo koja vlast, još manje) nego sami stanovnici grada (ovako ili onako). Naravno tu pomažu okolnosti ali zapravo je (čini se) oduvek bilo tako, sada je samo jače nijansirano (u boji ili crno-beloj tehnici, svejedno).
Dakle, u aktuelnom smislu, trenutna (objektivno zaista nešto bolja) situacija, nije nešto što treba hvaliti u opštem smislu, već iskoristiti za iskorak iz "tamnog vilajeta".
Koliko god bile značajne pozorišne predstave i druga kulturna dešavanja, natprosečnog "kvantiteta" (pa i "kvaliteta") a veličinu grada i još više njegov (geografski) položaj to neće ništa posebno promeniti (možda tek nadahnuti malobrojne iz mlađe generacije, što svakako ima smisla). Sve dok "gradski oci" (prošli, sadašnji i budući) ne budu našli pravi izlaz iz "resursne zavisnosti" Bor će ostati (bogatija ili manje bogata) to što jeste, grad sa šansom (koju je do sada tek na kratko, u par navrata, i delimično iskoristio).
I naravno, dužina trajanja eksploatacije rude je bitna samo u jednom a to je da produži mogućnost za preokret i drugačiju strategiju (koncept). Inače, manje je bitno da li će se ruda eksploatisati 20, 50 ili 100 god. Prelaz iz šumarske u komunikacionu i informacionu tehnologiju je već viđen (na dalekom severu) baš u zemlji čija je tehnologija nove topionice. Ovo (zaista značajno, iako u mnogim parametrima kontroverzo) postrojenje treba iskoristiti da se od tvoraca nauči da je bitnije znanje koje stoji iza njene realizacije. Stoga posle jednog značajnog koraka (izvesno u ekološkom smislu i verovatno i u ekonomskom uz sve kontroverze koje prate ovu investiciju; u krajnjem smislu trebalo je i malo hrabrosti (i mnogo para) da se sprovede, što je već samo po sebi "više od rudnika" (mada manje od modernog grada)), treba napraviti još manji ali značajniji, naučiti šta je tehnologiju stvorilo.
Nemam ambicije da dajem savete (iako bi mogao na nivou "brain storming-a") ALI podsećam da šansa (baš očuvanjem RTB-a) i dalje postoji ALI da li će se iskoristiti ili neće, ostaje da se vidi.
Najveća prepreka stoji u nama samima (kao i uvek). Kao narod imamo običaj da "kukamo" na vlast ili državu a zapravo ne primećujemo da je ona (su one) samo izomorfne strukture ili još slikovitije: projekcije filmske trake na velikom (bioskopskom) platnu.
Gledajući ponašanje (čak i) ljudi čak i onih "boljih" (koje cenim), ne mogu a da ne podsetim da će grad, država i svet, biti onakav kakvim ga svi zajedno stvorimo. Ostaje činjenica da uporniji i manje sumnjičavi uvek dospeju dalje od pametnijih,  ali tek kada se ove dve grupacije asimptotski približe možemo očekivati bolje.
Bez toga, ostaje da se nadamo da će biti bakra (nafte, uglja ... sunčeve energije) biti više nego što mu se nadamo (i koliko ga (ih) realno ima), više od 100, 1000 ili milijardu godina.
Nada je beskorisna stvar a vreme neumitno. 10, 100 ili 1000 god. ako samo vrtite dolap ostaćete tu gde jeste, tu promena konja parnom mašinom ili elektromotorom ne menja suštinu, bakar će jednom ostati u mizernoj koncentraciji da bi se eksploatisao (čak i sa astronomskim cenama), Venecija će u more potonuti, zato umesto šminkanja na parobrodu u priobalju iste, valja iskoračiti, iz sitnog konformizma u nepoznato ali izvesnije.

(ovo je neki štihvort za neki "pravi" tekst o Boru, juče, danas i sutra)

Нема коментара:

Постави коментар